Facebook Twitter Linkedin Google+

Najšarmantniji vinski događaj

Željka Klemenčić: Hranom komuniciram, hranom mijenjam sebe i svijet oko sebe, ja iz hrane učim

Željka Klemenčić:  Hranom komuniciram, hranom mijenjam sebe i svijet oko sebe, ja iz hrane učim

Zeleni čaj. Vrlo zrela voćka u špici sezone, trenutno šljiva. Sve grahorice, osobito leća. I masniji komadi mesa - domaća slavonska slanina, teleća koljenica ili bikov rep. Tako je svoj autoportret „tehnikom slikanja na tanjuru“ opisala Željka Klemenčić autorica novog magazina Mrvica.

Do jučer, kaže, bila je novinarka i urednica, studirala je književnost i jezike, ali se na placu, tvrdi, osjeća daleko bolje nego u knjižnici, jer je hrana naučila da je previše pragmatična i znatiželjna da bih se bavila teorijom. U životu je, kaže, radila puno toga, između ostalog, uređivala časopis Playboy a prilog Dobra hrana Jutarnjeg lista njena je ideja. Mrvicu opisuje kao sasvim osoban projekt: „nije ni blog, ni portal ni webzine, ali je pomalo od svega toga. Sasvim je neovisna, ne gura ničije interese, radi samo ono što hoće, u što zaista vjeruje ili ono što je zbilja zabavlja.“  Hranom komuniciram, hranom mijenjam sebe i svijet oko sebe, ja iz hrane učim tvrdi Željka. A zašto je hrana toliko važna i moćna tema, i kako kroz prizmu odreska na tanjuru možete razmišljati i raspravljati o svim najvažnijim društvenim i političkim pitanjima otkrila je u razgovoru za naš portal.

Prvi broj Mrvice je iza nas. Što ste nam ponudili u svom novom magazinu i kakve su reakcije kolega i kritičara?

Reakcije su jako dobre,moram priznati bolje nego što sam očekivala. Iznenađena sam količinom „feedbacka“  koji mi je stigao. O Mrvici sam prije svega razmišljala kao o novom mediju, elektroničkom izdanju koji nisam nikad do sada radila. Trudila sam se napraviti nešto a da to ne bude copy paste rješenje koje sam naučila radeći u tiskanom novinarstvu. Razmišljali smo na potpuno drugačiji način i iz toga je nastao dizajn Mrvice koji je potpuno prilagođen čitatelju koji putem ekrana prima naš sadržaj. Stoga je sam dizajn pojednostavljen, sve je dosta čisto jer čini mi se da ekran ne trpi gusti, kičasti pristup kakav se može dozvolit u tiskanim izdanjima. Za mene je to bilo fenomenalno iskustvo i zapravo olakšanje nakon svega onog što sam radila u životu. Čini mi se da smo sve to napravili dosta dobro jer se ljudi javljaju, oduševljeni su takvim jednostavnim dizajnom pa ćemo u tom smjeru i nastaviti. Što se tiče sadržaja, u prvom broju sam većinu toga radila sama, odnosno radila sam silom prilika s manjim brojem suradnika pa je cijeli broj jako osoban. Već u drugom broju neće biti tako jer nam se javilo mnogo ljudi koji žele surađivati i podržati ovaj projekt. Naravno, i dalje će sve biti personalizirano, i dalje će sve biti utemeljeno na nekakvom našem mišljenju jer Mrvica je nastala iz uvjerenja koja želimo promovirati kod svoje publike.

Za Mrvicu kažete da je trenutno „one-woman-show“,  sve kuhate i pišete sami no da sve to ima viši cilj. Koji je to cilj?

Cilj nam je okupiti zajednicu „istomišljenika“, koji možda za sebe u drugim „mainstream“ medijima ne nalaze sadržaj koji bi ih kvalitetom u potpunosti zadovoljio. Mene isključivo zanima omasoviti ovaj projekt jer smatram da  ima jako puno ljudi koji se bave hranom  na ovaj ili onaj način. Npr.,  ima ljudi koji se bave organskim uzgojem, nutricionizmom, proizvodnjom ljekovitog bilja,  i na sve strane svatko od njih vodi neku svoju bitku sam i pokušava doprijeti do publike,a kroz „mainstream“ medije to je nemoguće jer nemaju dovoljno novca da plate preskupe oglase. Tako se stvara jedan začarani krug iz kojeg je teško izaći. Čini mi se da je izrazito važno da postoji jedno mjesto gdje se  mogu javiti i reći: „ ja radim takvu i takvu stvar i radim to po načelima prirodne proizvodnje, ne vodim se samo profitom, radim to pošteno s ljubavlju i od srca, vjerujem u svoj proizvod, ja bih volio da mi pomognete da se predstavim publici“. E,  to je ono čime se Mrvica želi baviti. Htjela bih da Mrvica bude mjesto gdje će se oni javiti a mi sa zadovoljstvom zaključiti: „otkrili smo čovjeka koji radi fenomenalni sok od bazge, čovjeka koji dimi divlju ribu ili čovjeka koji zaista ima goveda koja cijele godine žive na ispaši“. To su ideje koje me zanimaju. Ja te ljude želim podržati i  vjerovat ću da smo uspjeli onog trenutka kada se oni nama počnu javljati i kad o njima budemo mogli pisati bez ikakve zadrške.

Iako je Mrvica „one woman show“, jedna osoba dala je poseban pečat cijelom projektu. Za sjajne fotografije možemo zahvaliti Maji Danici Pečanić. Kako je došlo do vaše suradnje?

Maja Danica Pečanić je moja prijateljica i suradnica već godinama, još iz vremena Playboya. Moram priznati da je do suradnje oko ovog projekta došlo sasvim slučajno. Kada sam dala otkaz u Jutarnjem listu, zajedno smo otputovale u Dansku i Švedsku i naravno razgovarali o tome što bi htjeli raditi i na koji način. Maja je također amaterska kuharica i osoba koja puno razmišlja o tome što  jede,gdje  kupuje namirnice,općenito o kvaliteti hrane. Tako se  kroz razgovor definirala ta  naša niša, što bi mi htjeli i što nam se čini da ne postoji na tržištu, da nije dovoljno dobro pokriveno. I eto  rodila se Mrvica. Što se fotografije tiče, Majin stil pratim oduvijek i stvarno to sjajno radi.

Na putu po Danskoj nastala je i reportaža iz Nome, najboljeg svjetskog restorana posljednjih godina. Je li Noma ispunila vaša očekivanja?

Dojmovi su apsolutno senzacionalni što sam predstavila i na blogu. Imali smo puno sreće pa je Maja uspjela snimiti gomilu genijalnih fotografija. Ništa nije bilo planirano i dogovoreno. Bili smo na privatnoj večeri, dobili smo dobro mjesto, sjedili pored prozora i Maja je na našu sreću imala dobro svjetlo za napraviti dobru fotografiju.  Fotografirala je doslovno svaki tanjur i  dobra reportaža nije nam mogla pobjeći. Ovo iskustvo je zanimljivo na svim mogućim razinama, a najmanje je bitno što točno misliš o samoj hrani koju poslužuju u Nomi. Teško je sve to ukratko opisati pa koga zanima može sve pronaći na našoj stranici.(op.a www.mrvica.hr)

Kažete da vas uzbuđuje jednostavnost. Kako bi ste definirali vašu priču o hrani?

Mislim da je hrana jako važna i moćna tema jer se oko nje isprepliću puno važnih pitanja. Kroz prizmu odreska na tanjuru možete razmišljati o svim najvažnijim društvenim i političkim pitanjima. Možete raspravljati o problemima poljoprivrede u Hrvatskoj, baviti se  ekološkim pitanjima, socijalnim, kulturološkim, emocionalnim. Hrana je toliko uzbudljiva i kompleksna tema da joj možete dati onoliko puno ili onoliko malo značenja koliko želite. Jednako tako izborom svojeg doručka i večere stvarno definirate svoj život. Mislim da je to neusporedivo važnije od toga u kojim skupim restoranima povremeno ručate. Restorani su ipak nekakav eksces, nešto što radite relativno rijetko a ono što doručkujete i večerate svaki dan  najdirektnije utječe na vaš život. Nad tim imate kontrolu i zbog toga je vaš život jako definiran onime što jedete. Ja nastojim živjeti taj svoj pristup i za njega sam smislila svoj termin „malo zadovoljstvo“. Prošla sam razne škole, eksperimente, godinama se samo bavim svojim nutricionističkim i prehrambenim navikama i zapravo sam od svih tih pristupa odustala. Sve sam pojednostavila jer sve se svodi na to da pokušavam naći najbolju moguću namirnicu, od proizvođača s imenom i prezimenom s kojim imam osoban kontakt i najvažnije da znam način na koji ju je uzgojio i njegovao. I kad nađem takvu namirnicu nastojim ne ubit Boga u njoj kuhanjem i raskuhavanjem, već je pripremiti na najjednostavniji način tako da ona ponudi maksimum gušta na stolu. Na kraju mi je zadovoljstvo sve to skupa pojesti za stolom okružena ljudima koje volim i dok sjedim osjećam zahvalnost što uopće imam priliku tako živjeti.

Posljednjih godina sve više nas bombardiraju raznim kulinarskim emisijama na tv ekranima. Drugu sezonu gledamo Masterchef koji postiže izvrsnu gledanost. Je li to popularizacija hrane na pravi način?

Naravno, to je sve individualna stvar i sve ovisi o oku promatrača. Svatko tko želi iz bilo kojeg od tih programa i sadržaja naučiti nešto o kuhanju može  naučiti. Netko kome je to puka zabava nisam sigurna da će imati prevelike koristi. Sve ovisi kroz kakve naočale gledate takve emisije.

  • “Pozdravljam napore organizatora koji su svojom predanošću i trudom uspjeli realizirati značajnu enogastronomsku manifestaciju. Upoznat sa važnošću jednog od vodećih enogastro sajmova Dalmacije odlučio sam vam dodijeliti pokroviteljstvo.”

    IVO JOSIPOVIĆ, predsjednik RH
  • “Ovaj festival je vrlo značajan u promicanju vinske kulture Dalmacije.”

    MIKE MILJENKO GRGICH, slavni kalifornijsko-hrvatski vinar
  • “Dalmacija Wine Expo manifestacija je koja po svemu iskače iz šablone, i to radi na vrlo simpatičan, ali profesionalan način. Možda nije najveći, ali je zasigurno najšarmantniji vinski događaj.”

    LADA RADIN, novinarka gastro.hr
  • “Jako pozdravljam činjenicu da se "Dalmacija Wine Expo" održao u Makarskoj. Vinska industrija velik je potencijal za vašu zemlju. Posebno pozdravljam entuzijazam organizatora koji su pokrenuli jednu ovako plemenitu ideju.”

    ROBERT BENMOSCHE, izvršni direktor AIG-a, SAD
  • “Najkvalitetniji vinski događaj na području Dalmacije.”

    dr.sc. LEO GRACIN, vinar, docent na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu

http://youtu.be/VdWsb-e7u7I http://youtu.be/Uzm2Xd8BJoo http://youtu.be/9KL6DYVaHY4

Newsletter

Za pretplatu na naš newsletter molimo upišite svoju e-mail adresu.

Potvrdni e-mail će vam odmah biti poslan.